PP Vransko jezero
Vransko jezero najveće prirodno jezero u Hrvatskoj površine je 30,2 km2, dugo je 13,6 km, a široko 1,4-3,4 km. Pruža se paralelno s morskom obalom, smjerom sjeverozapad-jugoistok i odijeljeno je od mora 800-2 500 m širokim vapnenačkim grebenom čija je najviša nadmorska visina 113 m.
Vransko jezero je, u stvari, krško polje ispunjeno vodom, a po položaju prema razini svjetskog mora je kriptodepresija (-4m). Produljenog je oblika i plitko 2-6 m dubine, u sjeverozapadnom dijelu je najpliće (0,5-1m) obraslo šašom i trskom, a prema jugoistočnom dijelu je dublje i tamo doseže najveću dubinu (4-6m). Jezero je s obzirom na učestalost miješanja vodenog stupca polimiktičko (konstantno se miješa voda u njemu).
Vodostaj je promjenjiv i ovisi o količini oborinskih voda tijekom godine na cijelom slivnom području. Varijacije vodostaja kreću se između 1-2 m, s najvećim dotokom vode u proljeće i najnižim vodostajem ljeti.
Ornitološki rezervat, proglašen još 1983. godine, spada među ornitološki najvrjednija područja u Hrvatskoj, te predstavlja temeljni fenomen zaštite cjelokupnog Parka prirode. Površinom od 8,83 km2 zauzima sjeverozapadni dio Vranskog jezera do same granice Parka prirode. Ipak, iako malene površine u odnosu na svoju matičnu močvaru, današnji Ornitološki rezervat odlikuje se bogatstvom živog svijeta, a posebno ornitofaune (ptičjeg svijeta). 102 vrste ptica koriste rezervat u doba gniježdenja, kad visoka trska predstavlja idealno sklonište za njihova gnijezda i mlade ptice, a voda i kopno obiluju hranom. Zimi se od oštrih sjevernih hladnoća na Vransko jezero skrije 87 vrsta zimovalica, te se za sunčanih zimskih dana na otvorenoj vodi jezera može vidjeti i do 100 000 ptica kako uživaju u blagoj klimi i obilju hrane. Tijekom jesenske i proljetne seobe na Vranskom jezeru radi hrane i odmora zaustavi se preko 140 vrsta preletnica.
Unutar rezervata obitavaju važne populacije 13 vrsta ptica čije su lokalne populacije s Vranskog jezera važne za stabilnost ukupne populacije na nacionalnom, europskom, globalnom nivou, ili su čak važne za opstanak cijele vrste! To su: Čaplja dangupa, Bukavac, Velika Bijela Čaplja, Eja močvarica, Kosac, Močvarica, Siva štijoka, Riđa štijoka, Liska, Crnoprugasti trstenjak, Mali vranac, Žuta čaplja i mnogi drugi..Ornitološki rezervat Vranskog jezera zbog male je površine izložen pritisku raznih negativnih utjecaja npr. utjecaju intenzivnog poljodjelstva u samom rezervatu i okolnim područjima (uništavanje staništa, pesticidi, umjetna gnojiva koja povećavaju produkciju i ubrzavaju eutrofizaciju jezera), lovu i krivolovu (zbog premalog zaštićenog područja ptice izlaze iz njega i stradavaju u okolnom području), turizmu i sportskom ribolovu (mnogo korisnika na malom području stalno uznemirava ptice) itd.
Najvrijednija staništa na području Parka su vodena i močvarna staništa, tršćaci, crnogorične šume, šikare i dračici te suhi travnjaci Unutar područja ustanovljeno je 148 vrsta biljaka, od kojih prevladavaju sjemenjače. Od ukupnog broja vrsta, oko 34% su močvarne i vodene biljake. Zabilježene su dvije ugrožene vrste, razdijeljeni šaš (Carex divisa Huds) i uskolisni šaš (Carex diandra Schrank) koje se nalaze i na popisu ugroženih vrsta u Crvenoj knjizi biljnih vrsta Republike Hrvatske. Uz dvije ugrožene, šest je osjetljivih vrsta, primorski rančić (Scirpus holoschoenus L.), glavica (Scirpus holoschoenus L.), kokica (Ophrys bertolonii Moretti), rahlocjetni kaćun (Orchis laxiflora Lam), moćvarni kaćun(Orchis palustris Jacq) i ilirska perunika (Iris illyrica Tomm) koja je i endem. Od šuma prisutne su pretežito crnogorične šume. Neke od zajednica su mediteranske i termoatlasnke borove šume. Šume alepskog bora koje su umjetno formirane na južnom djelu jezera. Na povišenim mjestima na sjeveru Parka razvijena je zajednica hrasta crnike (Orno-Quercetum ilicis). Na nekim mjestima makija prelazi u nisku neprohodnu šumu.
Zajednica riba se sastoji od morske i slatkovodne ribe. Današnja struktura ribe posljedica je niza neprirodnih zahvata. Od 17 vrsta, samo su dvije autohtone: jegulja (Anguilla anguilla) i riječna babica (Salaria fluviatilis). Ostale su u ekosustav jezera unesene slučajno ili radi uzgoja. Som, šaran i linjak su uneseni 1948. radi uzgoja. Gambuzija (Gambusia affinis) je unesena radi kontrole komaraca. U jezeru su najbrojnije babuška (Carassius gibelio) i endemska jadranska crvenperka - drlja (Scardinius dergle). Od morskih riba u jezeru se nalaze lubin, podlanica, list i više vrsta cipla (cipal bataš, cipal balavac, cipal dugaš, cipal putnik, cipal zlatac).
U Parku obitava 19 vrsta gmazova i svi su zakonski zaštićeni. Od kornjača to su obična čančara (Testudo hermanni) i barska kornjača (Emys orbicularis). Od guštera to sublavor (Ophisaurus apodus), kućni macaklin (Hemidactylus turcicus), zidni macaklin (Tarentola mauritanica), ljuskavi gušter (Algyroides nigropunctatus), oštroglava gušterica(Archaeolacerta oxycephala), veliki zelembać (Lacerta trilineata), krška gušterica (Podarcis melisellensis) i primorska gušterica (Podarcis sicula). Od zmija najčešće su ribarica(Natrix tesselata) i bjelouška (Natrix natrix), ali ima i šara poljarica (Coluber gemonensis), bjelica (Elaphe longissima), šilac (Coluber najadum), kravosas (Elaphe quatuorlineata), crvenkrpica (Elaphe situla), zmajur (Malpolon monspessulanus) i poskok (Vipera ammodytes). Balkanskim endemima smatraju se krška gušterica, mrki ljuskavi gušter i šara poljarica. Oštroglava gušterica je endemična svojta Dalmacije.
Som (Silurus glanis)
Šaran (Cyprinus carpio)
Obična čančara
(Testudo hermanni)